Zatvori

Prodajna mjesta:

SCC - sprat -1
svaki dan od 10h - 22h
tel 033 943 150

BBI - sprat 0
od 10h - 18h
Subotom od 10h -14h
Nedjelja neradna
tel 951 559

Humanitarna akcija za pomoć djevojčici Zari Sivčević!

Kupovinom vaučera donirate 5 KM za pomoć Zari

Napomene

  • Kupovinom vaučera donirate 5 KM za liječenje Zare Sivčević
  • Ako želite donirate veći iznos, možete kupiti više vaučera
  • Citydeal ne zarađuje na humanitarnim akcijama, te snosi i troškove obrade transakcija i prijenosa novca
  • Više informacija možete dobiti na Facebook stranici Zara ka zvijezdama

Načini plaćanja

Dragi kupci, ponude možete kupiti MasterCard, Maestro i Visa karticom putem PikPay sigurnog plaćanja.

Sigurna online
autorizacija i plaćanje

ZARA SAM.

Imam cerebralnu paralizu - hipotoni sindrom. Rođena sa samo 820 grama težine i 32cm duga, 100 dana ranije. Ali ne. Bila sam skupljenih koljena, zgrčena, isprepletenih nogica...rekli su i još, tati: da sam rođena sa deformitetima i puna anomalija. I da... da sam nula, da je moj mozak 0.

Ko zna šta je trebalo biti nastavak komentara. Kako se on radovao meni. I onda mu tako samo kažu. Mome tatici. Joj što je meni žao kad on priča o tome. Moj tatica, ovaj što me puno voli, baš se nasekirao. Kaže da je poslije mog rođenja i kad su mu to tako "profesionalno" rekli, došao u kancelariju, zaključao se i plakao. I ja svaki put plačem zbog njega, kad on priča o tome...

Imala sam iščašen kuk, stopala u equinovarusu (nemam pojma šta je to, ali mama to najbolje objasni, kaže da su mi stopala bila naopako okrenuta od svog prirodnog položaja, uz nogu), bila sam nezavršena. Rođena prije vremena i stalno su govorili da sam visokorizična beba. Ooooo...jednom je mama pošizila, kad sam imala tri četiri godine i pitala do kada ću biti visokorizična...
Stalno su mami i tati govorili da ne mogu puno očekivati od mene, da sam ja sa ovakvim... opet ta ružna riječ... anomalijama i deformitetima iiii....pretpostavljaju oštećenjima, dostigla najviše što djece tako rođena mogu....
A onda je mama definitivno pošizila jednog dana, rekla: Ma nemaju oni pojma, prvo nam kažu da nisu imali slučaj ovakvog djeteta u svojoj praksi, u svom dosadašnjem radu, pa onda da bi zazvučali važno, pričaju nebuloze....

A kad vam moja mama pošizi...e onda nastane uragan. Mjenja se sve. Idemo negdje drugo, sve ćemo pokušati, bićemo uporni, jaki i neosjetljivi na glupe fraze i izjave, pout one: Zašto me mama nije abortirala.
Ne znam šta su očekivali ti doktori, ili nisu ništa ni očekivali. Govorili su da neću preživjeti i da je bolje moliti boga da umrem, jer ako i preživim biću biljka. Ne znam vam ja baš šta su biljke, osim što mi je mama rekla da su biljke cvijeće. I to je fantastično da budem cvijet. Voljela bih biti đurđica. Bijela, nježna sa zvončićima kao krunama malim i najzanosnijim mirisom. Pa me svi ljudi vole... 

I ja volim ljude. I svakog bih želila zagrliti da vidi da ga volim. Samo ovdje u Sloveniji u školi i na lijecenju kažu da nisu navajeni (navikli) na tako pokazivanje emocija. Pa zagrljaj je zagrljaj, nije to pokazivanje ničega. Eto...onda ja baš volim da nekome pokažem da ga volim. Zagrljajem.
I tu smo mi, mama i ja u Ljubljani. Ja idem u školu...svaki dan. I svaki dan imam vježbe. Razne. Vježbe mi pomažu da svoje noge i svoje tjelo naučim da jednog dana hodam. Kao što sam naučila da sjedim, da pužem, da se dižem na koljena. Znam da to treba tako, ali je teško...Probam ja nekad pitati da ne idem, možda bi mogla biti bolesna...ali mama... O ta je nepopustljiva. Kaže: Zari niti ne pokušavaj... I ja odustanem. S njom ne ide. Taticu i brata mogu vrtiti oko malog prsta i jedne i druge ruke. A mamu ni slučajno. Samo tata i brat mi nedostaju, godinama smo razdvojeni jer su oni ostali u Tuzli.

Opis ponude

Teško je sad...kaže mama. I tata. Zabrinuti su. Osam godina smo ovdje. A kao da nismo nigdje. Mama kaže da nemamo para za moje vježbe dalje... 
I još kaže da će prije umrijeti nego sad napustiti sve. Odustati. Pa sam i ja malo zabrinuta. Kako ću jednog dana hodati, ako sad prestanem vježbati. Fizioterapije, delovne terapije, logoped, plivanje...jahanje...

A baš bi volila hodati jednog dana. Već ustanem uz hodulju i sa ortozama na nogama stojim. Cirila je navdušena (oduševljena).
Pa samo mi još malo fali. Da prohodam. Jednog dana i ja.
Malo zavidim drugoj djeci. Oni prohodaju..onako, za džaba. A meni treba puno para da bi prohodala...

Za više informacija o stanju ovog malog heroja, svi se mogu priključiti facebook grupi Zara ka zvijezdama.

marketing
Array
(
    [site_language] => en
)

www.citydeal.ba

Pregledajte i naše najpopularnije ponude...

Obavijesti

Želim da svaki dan u moj Inbox stigne,
samo za mene nova ponuda iz mog
grada.

Mi cijenimo povjerenje koje ste nam ukazali i imamo razumijevanje o osjetljivost ličnih podataka. Vašu e-mail adresu nećemo davati na uvid trećim licima.